Uzgoj i njega biljaka tijekom ljeta
I tijekom žarkog ljeta neke biljke sijemo, a neke presađujemo (pod pretpostavkom da imamo dovoljno vode za zalijevanje). U srpnju i kolovozu siju se postrne kulture i to: bijela repa (koju u zimi kiselimo), povrtnica, daikon (japanska duga bijela rotkva), ali još možemo posijati ciklu i mrkvu koje će biti sočne i mlade za zimsko čuvanje u trapu (skladište u zemlji). Početkom srpnja još se siju mahune i grašak, salata endivija, kinesko zelje, a krajem kolovoza zimska salata, luk srebrenac, rotkvice, matovilac, zimski kelj (advent boner) i zelje.
Na dobro prorahljenoj i usitnjenoj gredici napravimo grabljicama jarčiće dubine 5 cm i zalijemo zemlju u jarčiću, te polažemo sjeme na vlažnu zemlju, a zagrnemo suhom zemljom. Možemo napraviti lagani pokrov od 2 cm usitnjene slame ili sijena, koji će čuvati vlagu, a biljčice ipak mogu nicati kroz takav “pokrivač”
Prije presađivanja sadnica (“flanci”) na gredicu, tlo obvezno prorahlimo, pognojimo kompostom ili glisnjakom, poravnamo i pokrijemo. Najbolji pokrivač za presadnice je svježe pokošena trava, kojom se u debljini od desetak centimatara prekriva cijela gredica. U nedostatku zelene trave može poslužiti natrulo sijeno, slama, usitnjena kukuruzovina i sl., ali sloj ne bi smio biti deblji od 5 cm.
Kako presađujemo sadnice?
Klinom za sađenje razmaknemo pokrivač, napravimo rupu, položimo sadnicu i pritisnemo zemlju uz korijen. Udubljnje oko biljke ne poravnavamo, nego prilikom zalijevanja presadnice u njega ulijevamo vodu. Ponovo primaknemo travu biljci, ali pazimo da je potpuno ne zatrpamo. Nakon 2-3 dana trava požuti i slegne se, a naše presadnice ostaju u zelenim redovima na lijepoj žutosmeđoj podlozi. Takva gredica u prvi čas nakon presađivanja djeluje neuredno i mnogi zbog toga izbjegavaju pokrivanje. Međutim, zahvaljujući upravo pokrivaču od trave naše biljke su zaštićene od jakog sunca. Samo jednim zalijevanjem u tjedan dana zakorjenjuju se gotovo sve presadnice, čak i u vrijeme suše. Tijekom cijele vegetacije ima mnogo manje posla oko zalijevanja, plijevljenja, a i okopavanje je nepotrebno, jer je tlo ispod pokrivača rahlo.
Posebno osjetljive biljke kao što su krastavci, dinje, lubenice, buče i tikvice sadimo u tresetne lončiće (Jiffy lončići) ili u čašice od jogurta. U tresetnom lončiću korijen biljke proraste i sam lončić pa se zajedno s lončićem sadi u zemlju. Na taj način korijen ni malo ne oštećujemo.
Ako sadimo u čašice od jogurta, tada se koriste dvije čašice. Jedna se razreže po sredini od vrha do dna da se može otvoriti i stavi se u drugu cijelu čašicu. Kad biljke narastu za presađivanje ostavimo ih nekoliko dana bez zalijevanja. Zemlja se u čaši prosušila i sada izvadimo razrezanu čašicu, otvorimo ju i cijelu biljku jednostavno i lako bez oštećenja izvadimo iz čašice i posadimo na stalno mjesto. Ovo je najbolji način za uzgoj presadnica rajčica i paprike.
Naše bake na selu znale su saditi krastavce u polovice ljuski od jaja. Prilikom presađivanja ljuska se pažljivo zdrobi i ostaje u zemlji zajedno s presađenom biljkom, koja dalje razvije korijen kroz ispucalu ljusku od jajeta.
Znamo li plijeviti mlade i nježne biljčice?
Vjerojatno ste se i sami uvjerili da mlado korjenasto povrće (mrkvu ili peršin npr.) moramo plijeviti vrlo oprezno da ne bismo “pokrenuli” korijen. Time bismo uništili cijelu biljku jer
korjenasto povrće teško podnosi presađivanje. Zato je bolje odrezati nadzemni dio korova a njegov korijen ostaviti u tlu. Ukoliko smo pregusto sijali, moramo ipak oprezno prorijediti “višak”. Zato je bolje pažljivije i rjeđe sijati, jer prorjeđivanje loše djeluje na korijen biljaka.
Njega biljaka tijekom ljeta
Zeljarice, papriku, krastavce, rajčicu i drugo povrće koje sada već daje plodove u našem vrtu treba redovito obilaziti i njegoveti. Biljke koje smo presadili tijekom svibnja i lipnja sada su već porasle, pokrivač se ugradio u tlo, a korovi pomalo probijaju (naročito slak, pirika i osjak, ako ih po nesreći imamo u vrtu) i potrebno je prorahliti zemlju, uništiti korove, “ogrnuti” biljke (prigrnuti zemlju što više uz stabljiku, kako bismo sačuvali vlagu i stabilnost). Ako je tlo suho, prije ogrtanja obavezno obilno zaliti, a nakon ogrtanja dobro pokriti slojem slame ili sijena debelim 5 do 10 cm. Ako tako “zbrinemo” našu papriku, rajčicu, patlidžane, mahune, sve zeljarice, ne moramo se bojati suše. Dovoljno je obilno zalijevanje savkih 14 dana i samo beremo plodove.
Prihrana biljaka tijekom vegetacije
U toku rasta i plodonošenja biljkama je potrebna prihrana. U konvencionalnom uzgoju ljudi posežu za umjetnim gnojivima u krutom ili tekućem obliku. Ali postoje i prirodna sredstva za prihranu. Ona su posebno važna za plodovito povrće koje beremo tijekom cijelog ljeta (paprika, rajčica, krastavci, tikvice, mahune…), ali i za zeljasto povrće za dobro formiranje glavica.
U biovrtu se za prihranu preporučuje kori{tenje gnojnice od kopriva i gaveza. Kopriva je bogata dušikom, a gavez kalijem. Možemo ih koristiti odvojeno ili zajedno. Na 1 kg usitnjenih svježih kopriva nalije se 10 litara vode.Sve se to ostavlja nekoliko dana u drvenoj posudi na sunčanom mjestu da “otkipi” i nastane gnojnica. Povremeno se po površini pospe malo kamenog brašna radi otklanjanja neugodnog mirisa. Ova gnojnica smije se koncentrirana koristiti samo za zalijevanje tla prije sjetve, dok se za zalijevanje i prihranu biljaka razrjeđuje u omjeru 1:10.
Gavez sadrži željezo, kalij, kalcij, fosfor i mangan. Odlična gnojnica od gaveza, koja jača biljke i obogaćuje ih mineralima spravlja se od cijele biljke u vrijeme njezinog cvijetanja. Priprema se kao i gnojnica od koprive. Upotrebljava se također razrijeđena 1:10 i tom se otopinom biljke u povrtnjaku zalijeva jednom tjedno. Ako imamo puno gaveza u vrtu ili pokraj vrta možemo ga koristiti i za malčiranje, ili ga usitnjenog dodajemo kompostu.
Ali, tijekom ljeta mogući su i napadi štetoćina i bolesti, pa će nam biti potrebna i
Biološka zaštita bilja
U našem vrtu nastanjuju se mnogobrojne korisne životinje. Za biološku zaštitu bilja osobito su važne ptice. Npr. jedan par sjenica može u vrijeme dok hrani svoje mlade skupiti i do 30 kg gusjenica i drugih nepoželjnih “gostiju” u vrtu. Zato za ptice treba postavljati gnjezdilišta u voćnjaku (sa okruglim otvorom okrenutim prema jugoistoku). Mnoge vrste ptica (češljugar, zeba, crvenperka) “uselit” će u kućice i brinuti da u našem vrtu bude {to manje nepoželjnih gostiju. Ako ptice hranimo zimi, one će i ljeti dolaziti u naš vrt tražiti hranu. Zato treba posaditi suncokret i ostavljati vodu u plitkim posudama u vrtu.
Jež, žabe i krastače uništavaju puževe, crve i razne insekte. Dobro je za njih usred vrta napraviti “biotop”- malu baru sa vodenim biljem i žabama, pa će opasnost od puževa biti mnogo manja.
Bubamare, uholaže, pauci, grinje i mnogi drugi kukci također doprinose uspostavljanju prirodne ravnoteže, budući da se hrane štetnim kukcima. Zato – nemojmo ih uništavati.
Ako u našem vrtu ne vlada prirodna ravnoteža mogu se pojaviti štetnici i bolesti u većoj mjeri. Tada ćemo posegnuti za biološkim sredstvima zaštite. Pri tom ne treba štetočince potpuno eliminirati, jer i oni su dio prirodne ravnoteže.
Kakve mjere zaštite na vrijeme poduzeti da biljka uopće ne bi oboljela?!
Temelj za zdravu i otpornu biljku je zdravo tlo iz kojeg raste i iz kojeg uzima hranu. Dokazano
je da na zdravom tlu raste i manje korova.
Ukoliko naše tlo još nema sve potrebne kvalitete, postoje prirodni pripravci kojima obogaćujemo tlo i potičemo rast i otpornost biljaka. To su pripravci od trava koji nisu otrovni i nakon njihove primjene nema karence (vrijeme čekanja od primjene nekog pesticida do dozvoljene berbe).Višegodišnja istraživanja pokazala su da postoje 3 grupe biljaka koje možemo primijeniti u našem vrtu. Biljke koje ubrzavaju rast (obogaćuju, gnoje tlo): kopriva (Urtica dioica), gavez (Symphytum officinale), sjeme i cvijet komorača (Crithmium maritimum), volovski jezik (Anchusa officinalis), mladice i lišće paradajza (Solanum lycopersicum), lišće cikle. Biljke koje smanjuju broj štetnika: kopriva (Urtica dioica), hrastov list skupljen ujesen (Quercus), list rabarbare (Rheum rabarbarum), vratić (Tanacetum vulgare), list bazge (Sambucus nigra), ljupčac (Levisticum officinale), pelin (Artemisia absinthium), kamilica (Matricaria chamomilla) sve biljke koje sadrže mnogo tanina (hratsova kora, orahovo lišće…).Najbolji repelent za leptira kupusara je sadnja rajčica između zeljarica. Biljke koje sprečavaju bolesti: preslica (Equisetum arvense), brezov list skupljen u jesen (Betula L.), paprat (Polypodium vulgare), orlovska paprat (Ptecidium aguilinum), češnjak (Allium sativum), poriluk , luk….
Sve te biljke možemo u našem vrtu koristiti svježe ili osušene. Beremo ih neposredno prije cvatnje na sunčanim mjestima i po sunčanom vremenu. Usitnimo ih i sušimo na čistom,
provjetrenom i sjenovitom mjestu. Najbolje ih je prostrijeti u tankom sloju na pocinčanu mrežu i povremeno ih okretati. Osušene biljke najbolje je čuvati u platnenim vrećama ili u drvenim sanducima.
Spravljanje pripravaka
Biljke iz prve grupe koriste se kao tekuće gnojivo koje aktivira život u tlu.Biljke treba usitniti i staviti ih u drvene ili glinene posude, može i plastične, ali nikako metalne. Napunite posudu do pola i nalijte do vrha kišnicu ili vodu iz rijeke ili jezera. Voda iz vodovoda zbog prisutnosti klora nije dobra. Posude se stave na sunce, pokriju mrežicom ili daščicama i dva puta dnevno se promiješa. Kad se tekućina počne pjeniti ubacimo 1 šaku kamenog bra{na (na 10 litara vode), da se spriječe neugodni mirisi. Nakon 3-4 dana sunčanog vremena, gnojnica je gotova (kad se više ne pjeni). Koristi se za zalijevanje tla oko biljaka razrijeđena 1:10 za lisnato ili 1:2 za plodovito povrće.
Biljke iz druge grupe namaču se usitnjene u kišnici l-3 dana, procjede i njima se prska povrće i voće. Ovaj pripravak treba primijeniti prije nego započne fermentacija, znači prije nego se na površini pojavi pjena. Biljke iz treće grupe treba 24 sata namakati u kišnici i u istoj vodi kuhati 30 minuta. Ostaviti pokriveno da se ohladi, procjediti i prskati po biljkama. Ukratko o pojedinim biljkama važnim u biološkoj zaštiti:
Kopriva
Bogata je dušikom i koristi se za prihranu u prvoj polovici vegetacije, naročito za lisnato i korjenasto povrće. Može se miješati sa gnojnicom od gaveza koja je bogata kalijem. Namočena 24 sata i procijeđena razrijedi se 1:5 i prska se protiv lisnih ušiju na povrću i cvijeću, protiv češnjakovog moljca i muhe na kelju. Može se miješati i sa pripravkom od preslice 1:1. Češnjakov moljac se može suzbijati i posipanjem drvenog pepela po biljkama. Vrlo je djelotvoran i moljci nestaju.
Preslica
Efikasna je protiv gljivičnih oboljenja, pepelnice, rđe, lišaja, crvenog pauka i grinje. Jedan kg svježe preslice (bez korijena) ili 150 grama suhe, stavi se u 10 litara vode. Namače se 24 sata i kuha 30 minuta, te ostavi ohladiti da se izluči kremen (kvarc, silicijev dioksid). Zatim se prska po lišću. Koristi se i kod kovrčavosti lista breskve.
Paprat
Biljke ubrane u srpnju bogate su kalijem i mogu se koristiti kao dodatak kompostu. Paprat se upotrebljava za zimska i proljetna prskanja protiv krvnog ušenca koji napada jabuku, te protiv uši na ružama i cvijeću. Pet kilograma svježe paprati (ili pola kg suhe potopi se u 10 litara vode, filtrira se i razrijedi 1:10, te se time prska.
Vratić
3 kg svježeg ili 300 grama suhog vratića moči se u 10 litara vode 1-3 dana i nerazrijeđeno koristi za zimsko prskanje voća, protiv lisnih ušiju, crvi na malinama, te grinja na kupinama. Razrijeđen 1:2 koristi se za prskanje nakon cvatnje, a 1:5 za prskanje u jesen.Uvarak od vratića zajedno sa preslicom i stolisnikom razrjeđuje se 10-20 puta i služi za pospješivanje rasta svih vrsta biljaka.Vratić je jedina otrovna biljka koja se koristi u biološkoj zaštiti, o čemu treba voditi računa kada se bere, suši i priprema. Razni čajevi služe kao sredstvo suzbijanja štetnika i bolesti na povrću. Čaj od pelina djeluje protiv uši i gusjenica. Čaj od kamilice djeluje protiv uši na grahu. Čaj od aloje djeluje protiv puževa. Puževi posebno vole biološki oslabljene biljke u času presađivanja. Tada za jednu noć “sliste” mnogo presadnica. U takvoj situaciji moramo im “navijestiti rat” i početi smanjivati njihov broj, barem onih najvećih koji najviše mogu pojesti. Možemo ih skupljati i uništavati na razne načine. Metoda dašćice: stare daščice se rasporede po stazama u vrtu i jednom dnevno se sakupe puževi koji se tu skrivaju preko dana. Najbolje ih je preliti vrelom vodom i baciti na kompost. Metoda piva: čašice od jogurta ukopamo u ravnini s tlom i u njih ulijemo pivo do 1/3 visine čašice, te za zaštitu od kiše napravimo krović od lima ili dvije daščice. Izgleda da puževi vole pivo, pa privučeni njegovim mirisom dolaze i utope se u čaši. Ovo posebno vrijedi za crvene puževe golače. Svaki drugi dan treba mijenjati svježe pivo i puževe baciti na kompost. Skupljanje puževa: puževi se hrane noću i tada ih treba sakupljati sa lampom. Može i rano ujutro. To je najefikasniji, ali i najteži način, jer ponekad treba puzati cijelu noć po plastenicima s lampom u jednoj ruci i bočicom pepela u drugoj. Naime, puževe treba ubacivati u pepeo, jer inače bježe i stalno ih morate vraćati u bočicu. Posipanje tla:
Tlo oko biljaka može se posipati kamenim brašnom i drvenim pepelom, jer preko te prepreke puževi ne mogu do biljaka. Poslije svake kiše posip treba obnoviti. Ovo ne vrijedi u plastenicima, jer svake noći “pada kiša” od vlage koja se kondenzira na plastici i stalno bi trebalo obnavljati posip, što je praktički nemoguće.
Lisne uši
Ako lisne uši jako napadaju neku biljku to je znak da je poremećena njezina cirkulacija. Ponekad je dovoljno da prekrijemo i prihranimo tlo kod korijena biljke.Prirodni neprijatelji lisnih ušiju su bubamare, pauk, neke ose, hrčak. Stoga, da bi bubamare imale što jesti ne treba uništavati prve uši koje se pojave u proljeće, kako bi kasnije bilo što više bubamara. Postoje biljke koje su ušima naročito privlačne. Te biljke se mogu saditi medju druge biljke da bismo one druge zaštitili od ušiju. Npr. treba saditi salatu i bob među jagode. Uši tada sele na salatu i bob, a jagode nam ostaju neoštećene. Protiv velikog broja ušiju koriste se pripravci od koprive ili orlovske paprati. Korisno je zalijevanje kalijevim sapunom, kamenim brašnom, pepelom, kalcijem iz algi ili čađom. Ponekad je korisno biljke poprskati mlazom hladne vode (sprati uši) nekoliko puta uzastopce. Zacijelo postoji još efikasnih sredstava protiv raznih šetnika. Neka ovo bude poticaj svim vrtlarima da sami dalje istražuju.