Biografija

zlata-nanic

Moje putovanje kroz prirodnu prehranu

Od djetinjstva sam imala velikih problema sa zdravljem. Još u osnovnoj školi, pa kasnije u gimnaziji “drmali” su me bubrežni napadaji. S nepunih 28 godina operativno mi je odstranjena trećina lijevog bubrega, a nakon 10 godina nova operacija, isti bubreg, isti rez, ponovo kamenje i tako još dva puta i jedno razbijanje ultrazvukom. Ali tu priči nije kraj. U tridesetoj mi dijagnosticiraju čir na dvanaestercu, kroničnu upalu sinusa i žučni mulj. Problemi s probavom – posljedica hemeroidi i žučni kamenci. Kralježnica je u “komi” i bolni ježurci se šire ispod lijeve lopatice preko ključne kosti u lijevo rame. Terapije “strujom”, vježbe, analgetici, sedativi i tako u nedogled.

Prvi korak na putu preuzimanja odgovornosti za vlastito zdravlje bio je prije 35 godina kad smo kupili zemlju za vikendicu u Vukomeričkim goricama, gdje sam osnovala svoj prvi vrt. Već tada sam osvijestila štetnost mineralnih gnojiva i nisam im dozvolila da uđu u moj vrt. Bilo mi je jako važno da znam što jedem.

Rođena sam u kraju gdje i dan danas uzgajaju i jedu jako malo vrsta povrća. Ni ja nisam mnogo znala, ali sam oduvijek bila znatiželjna i počela sam uzgajati i kuhati sve vrste do čijeg sjemena ili sadnica sam uspjela doći. Na taj način sam obogaćivala i svoju prehranu. Počela sam kuhati “đumbus” juhe u koje sam stavljala sve što je raslo u vrtu i oko vrta. U to vrijeme sam upoznavala i svijet gljiva i ljekovitog bilja, pa sam i njih ubacivala u svoje juhe: stolisnik, trputac, gavez, (o koprivi da i ne govorimo), dobričicu, jaglac…i razne gljive.

Već tada sam meso svela na začin. Koristila sam ga u jako malim količinama, ali da bih ga mogla sasvim izbaciti o tome nisam ni sanjala. Jer kako, zaboga, skuhati nešto ukusno bez mesa. Meso i mlijeko su tako važni u prehrani (tako su me učili), pa sam i ja svoje dijete tjerala da jede meso i pije mlijeko “da bi bilo zdravo”.

Jedući povrće iz vlastitog vrta znatno sam obogatila jelovnik, ali o pravoj prirodnoj prehrani još nije bilo ni govora. Počela sam malo “koketirati” sa sojom i dodavati je u sarmu i “faširance”. Ali tek ulaskom u svijet makrobiotike počela je prava prekretnica u mom životu.

Počevši prije 35 godina uzgajati povrće u svom vlastitom bio-vrtu krenula sam u jednu prekrasnu avanturu koja još uvijek traje. Ali ni najzdraviji uzgoj nije dovoljan sam po sebi. Zdravo uzgojeno povrće treba znati i zdravo pripremiti za jelo. I počelo je istraživanje.

Shvatila sam da svaki narod ima svoju makrobiotiku i sjećajući se djetinjstva na selu počela sam u svoj jelovnik uvrštavati našu makrobiotiku. Na prvom mjestu kruh s kvasom, pa razne kaše: kukuruznu, ječmenu, prosenu, heljdinu…

1988. život mi pruža priliku da svoje znanje stečeno u malom vrtu, počnem primjenjivati na imanju od 6 ha. Prihvatila sam izazov i pune 22 godine uzgajala žitarice, mahunarke, i mnoge biljke koje sam upoznala zahvaljujući makrobiotici. Na seminarima i radionicama u Društvu za unapređenje kvalitete života učila sam spravljati jela od svih namirnica koje uzgajam, ali s nekim važnim dodacima koji su upravo “točka na i” u kompletiranju i uravnotežavanju obroka (miso, tamari, alge…).

Savjete za biološki uzgoj biljaka davala sam u obrazovnom programu HR još od 1988. a i pisala u časopisu “Holon”. Ali mi nije padalo na pamet da zapisujem svoje recepte. Jednog dana javila se novinarka Večernjeg lista Branka Primorac i molila me za intervju. Nikako nismo mogle usuglasiti termine i na kraju mi je predložila da joj napišem nekoliko članaka i recepata o manje poznatim biljkama koje sam ja već tada uzgajala i prodavala. Izbor je pao na čičak (našu samoniklu biljku koju svi znaju kad se počne hvatati za odjeću), ali o njezinim nutritivnim svojstvima ne znaju ništa. I tako sam ja pisala, a Branka objavljivala u Obiteljskom magazinu Večernjeg lista. Obradila sam čičak, maslačak, koprivu, daikon, azuki grah, čičoku …Dijelila sam te recepte svojim kupcima povrća i uoči sajma Bioetika koji je upriličen na Proljetnom velesajmu 1991. povodom prve proslave Dana planeta Zemlja u Hrvatskoj, objavila sam ih u brošuri pod naslovom “Jela od ljekovitog bilja”.

Otada je prošlo punih 19 godina i jako sam zahvalna i sretna što je kroz to vrijeme mala brošurica narasla u petom dopunjenom izdanju u priručnik s više od 120 recepata, a dobila je i dodatne recepte u brošuri “Naša tradicijska jela na zdraviji način”.

Godinama sam povrće koje se nije moglo prodati ljeti (kad svi odu izvan Zagreba) prerađivala i spremala u staklenke. Prirodna zimnica rasla je iz sezone u sezonu i zanimljivo, najprije sam bila potaknuta da recepte snimim na kasetu, a tek dvije  godine kasnije objavila sam i zbirku recepata u obliku brošure. Danas kaseta i brošura pod istoimenim naslovom Prirodna zimnica čine praktični komplet gotovo za svakodnevnu upotrebu.

Uskrs ne smije proći bez šunke i prije nekoliko godina “osmislila” sam vegeterijansku šunku od pšenice. Trebalo je vremena dok je od običnog dimljenog seitana nastala “prava šunka” koja bogatsvom okusa iznenađuje i najzadrtije mesojede (da ne kažem mesoždere).

Kolači su najsporije nastajali i čekali su da se pojavi učenica koja će u kratkom vremenu prerasti svoju učiteljicu. Jako sam sretna što se u mom životu pojavila jedna vrlo sposobna i kreativna Mirjana (Neduhal) koja je vrlo brzo shvatila da su recepti samo ideje koje treba dalje obogaćivati “po svome”, što mi upravo preporučujemo domaćicama (i domaćinima) u svim našim priručnicima, a naročito kad su kolači u pitanju.

Iako sam održala brojna predavanja (na temu “od polja do stola), nikada nisam “službeno” promovirala ni jednu svoju knjigu. Knjiga “Kolači za zdravlje” zaokružuje jelovnik koji spravljamo na temelju prethodne tri zbirke recepata i sada smo preko juhe i glavnih jela, salata i priloga, došli i do deserta…

Da ne bi sve ostalo samo na papiru (ono što se jedanput vidi vrijedi više nego da se 10 puta pročita)  održavam i dalje radionice kuhanja i prirodnog uzgoja  biljaka.

!988. život me doveo u Habijanovac, malo selo nedaleko Vrbovca gdje sam osnovala i pune 22 godine vodila Ekološko imanje Zrno. Tamo smo 1995. organizirali prvi seminar u Hrvatskoj o biološko-dinamičkom uzgoju, a već na  jesenskom osnovali smo udrugu Živa Zemlja koju sam vodila punih 13 godina. Održala sam bezbroj predavanja diljem Hrvatske na temu “od polja do stola”. Na Zrnu sam osnovala Eko-edukacijski centar za članove udruge, ali i za sve zainteresirane za zdravije življenje. Održavali smo i školu u prirodi koju su posjećivala djeca iz vrtića, ućenici osnovnih i srednjih škola, te studenti agronomije i prehrane.

Sretna sam što zahvaljujući prijeđenom putu, danas   imam bolju energiju i imunitet nego što sam imala u mladosti. Godinama ne trošim nikakve lijekove  i u zadnjih dvije godine sve više konzumiram sirovu hranu i svakodnevno pijem zelene kašaste sokove prema knjigama Viktorije Boutenko. Jedem sirove salate od korjenastog i lisnatog povrća u kombinaciji sa žitaricama (ljeti naklijalim, zimi kuhanim), ali sve namirnice su obavezno iz eko uzgoja.

I dalje sam orna za držanje predavanja i radionica, ali o tome pogledajte poglavlje na te teme.