Branje i čuvanje povrća
Jesenski radovi u vrtu
Kad se digne jutarnja magla još možemo uživati na našim gredicama u vrtu. Ako u rujnu nismo stigli posaditi češnjak i lućicu za mladi luk, još nije kasno da to učinimo u listopadu. Presadnice kelja “Advent boner” mogu prezimiti na otvorenom i na proljeće donijeti glavice. Isto tako se još presauje poriluk i zimska salata.
Branje i čuvanje povrća
Berba povrća je nagrada za uloženi trud i dobra berba predstavlja najveće veselje vrtlaru koji s ljubavlju i pažnjom njeguje svoje biljke od sjetve i sadnje do berbe. Vrijeme berbe je različito kod raznih vrsta povrća. Listopad je vrijeme za završetak berbe i spremanje povrća za zimu. Najviše nam je ostalo korjenastog povrća, pa ćemo sada povaditi mrkvu i ciklu koje smo sijali tijekom svibnja i lipnja, te peršin, pastrnjak i čičak, koje smo sijali ranije u proljeće. Povadit ćemo i ukiseliti daikon (japanska duga bijela rotkva, ćistać organizma od holesterola, pomaže probavu masnoća …), bijelu i žutu repu koje smo sijali postrno (poslije žetve).
Ako smo se tijekom vegetacije pridržavali Sjetvenog kalendara bilo bi dobro da i berbu obavimo u dane pogodne za odgovarajući dio biljke ( korjen, plod, list ili cvijet.), jer će se povrće bolje održati uskladišteno. Isto tako je važno i doba dana za pojedine vrste. Ako je po kalendaru povoljan dan za lisnato povrće, a mi na pr. beremo salatu tada nije svejedno da li ćemo je ubrati ujutro ili popodne. Lisnato povrće treba brati u ranim jutarnjim satima, dok je još vlažno od rose, jer će tako ubrano najduže ostati svježe. U dane povoljne za korjen vadimo iz zemlje korjenasto povrće ali u poslijepodnevnim i predvećernjim satima. U to vrijeme energija u prirodi se spušta i odlazi u zemlju, pa su tada ubrani podzemni dijelovi biljaka najkvalitetniji i najbolje se čuvaju u skladištu.
Ove preporuke nisu toliko značajne, ako beremo povrće za dnevne potrebe. Tada je nabolje ubrati povrće neposredno prije pripremanja. Ali kad u jesen beremo povrće za zimsku potrošnju, tada je važno voditi računa o navedenim preporukama.
Mnoge vrste lisnatog povrća mogu prezimiti u vrtu, pa ih čak možemo brati ispod snijega, ako snježni pokrivač nije predebeo. Ovo se posebno odnosi na kelj pupčar, neke vrste kelja, raštiku, zimsku salatu, matovilac i poriluk. Još je bolje ako ih tijekom zime pokrijemo laganim koprenama koje štite od smrzavanja ili napravimo tunele od pruća i plastike. “Zrele” glavice kelja i zelja treba izvaditi s korjenom i spremiti u ostavu ili podrum jer su mnogo osjetljivije na niske temperature od nezrelih mekanih glavica, koje mogu prezimiti na otvorenom, osim kod izuzetno niskih temperatura (više uzastopnih dana ispod minus 12 stupnjeva C bez snježnog pokrivača).
Većina vrtlara vole u jesen napraviti “veliko spremanje” u vrtu, počistiti sve ostatke, počupati korijenje kelja, zelja. brokule i duboko preštihati gredice. U biovrtu to se ne preporućuje. Ako imamo tešku ilovaču u vrtu samo tada je dobro ostaviti tlo preštihano i nepokriveno da dobro izmrzne tijekom zime. Na svim ostalim vrstama tla, bolje je ostaviti zemlju prekrivenu ostacima i u proljeće očistiti gredice i prebockati vilama. Ako imamo dovoljno sijena ili slame možemo i s njima pokriti gredice da bolje saćuvamo život u tlu.
Neke vrste korjenastog povrća mogu prezimiti u vrtu (peršin, pastrnjak), ali ih tada ostavljamo “na milost i nemilost” miševima i voluharicama. Zato je bolje sve korjenasto povrće povaditi u jesen prije smrzavanja zemlje i sve zdravo i neoštećeno korjenje spremimo u trap ili u podrum u pijesak.
Ako nemamo podruma, trap napravimo na travnjaku u dvorištu i to na malo povišenom dijelu dvorišta. Trap se radi po suhom vremenu krajem listopada ili poćetkom studenoga. Najprije se na tlo položi 20 cm suhe slame. Površina koju prekrivamo zavisi od kolićine povrća koju ćemo utrapiti. Možemo trapiti svaku vrstu zasebno, ali je najpraktićnije sve izmiješati u isti trap, jer kad tijekom zime trebamo povrće tada otvorimo trap samo na jednom mjestu i izvadimo koliko nam treba raznih vrsta povrća.
Na slamu slažemo korjenasto povrće u obliku stožca, ako ga ima više može biti i izduljeni stožac. Kad smo sve složili što namjeravamo utrapiti, oko “kupa” treba ostati oko 20 cm zemlje pokriveno slamom. Tada cijeli kup obložimo suhom slamom u debljini 20 – 30 cm. Ako se radi o većoj količini povrća dobro je među povrće postaviti cijev za ventilaciju, koja će kasnije viriti van iz trapa. Kad je sve povrće dobro pokriveno slamom poćinjemo zatrpavati zemljom. To radimo tako da na udaljenosti od 20 cm kopamo jarak iz kojeg “štihamo” zemlju i slažemo okolo naokolo “kupa pod slamom”. Pri tom se “štihovi” moraju preklapati kao crijepovi na krovu. Svaki red zemlje treba nagaziti. Tako radimo sve do vrha i na vrh dodamo još dosta zemlje, kako bi se kiša lagano slijevala u jarak bez mogućnosti prokišnjavanja do našeg povrća.
Plodovito povrće se teško čuva neprerađeno (osim tikava, cukina i buća (bundeva, turkinja). Grašak možemo sušiti ili sterilizirati u staklenkama. Isto vrijedi i za mahune. Krastavce možemo kiseliti s octom ili još bolje na prirodan način kao zelje. Za ovaj drugi način bolje je krastavce narezati u ploškice. Odlični su u miješanoj salati s mrkvom, korabicom i žutom repom. Od rajćice ćemo skuhati sok ili pire, a paprika je odlična punjena sa zeljem ukiseljena bez octa.
Ako imamo veću količinu korjenastog povrća koje nije prikladno za trapljenje zbog oštećenja, treba ga odmah oćistiti oprati i naribati na rezance pa osušiti ili ukiseliti, a od mrkve, peršina, pastrnjaka i celera možemo napraviti domaću “Vegetu” tako da sitno samljevenom povrću dodamo 10% morske soli ,dobro izmiješamo i napunimo staklenke. O pripremanju prirodne zimnice sam napisala knjigu i snimila videokazetu.
Luk, češnjak i krumpir će se mnogo dulje održati bez klijanja ako smo ih sadili, njegovali i brali u dane za korjen po Sjetvenom kalendaru. Luk je najbolje splesti u vijence ili ga staviti u manje mrežaste vreće i objesiti na zračno i suho mjesto. Krumpir, ako nije u trapu, treba svaki tjedan promiješati, jer se na taj način usporava izbijanje klica.
Smrzavanje je najlošiji oblik čuvanja hrane, jer duže uskladištena u zamrzivaču gubi vitalnu energiju koja je potrebna našem organizmu radi imuniteta. A upravo zbog te vitalne energije biljke uzgajamo bez upotrebe mineralnih gnojiva i pesticida. Smrzavajte samo u iznimnim slučajevima i na kraće vrijeme. Svi ostali oblici čuvanja su bolji od smrzavanja gledano s aspekta očuvanja vitalne energije u hrani.