Uzgoj u plastenicima i staklenicima
Danas je u seoskim, a i mnogim prigradskim naseljima gotovo uobičajeno vidjeti plastenik nedaleko kuće. Neki su “sklepani” od drvenih letvi, nekima su lukovi od ljeskovog ili grabovog pruća, nekima od alkaten cijevi, ali ima i “pravih” plastenika sa lukovima od pocinčanih željeznih, aluminijskih ili plastičnih cijevi. Svi su prekriveni plastikom, ali i tu ima značajnih razlika. Najbolja je takozvana UV stabilizirana plastična folija koja je otporna na ultravioletne (UV) zrake, i sa koje na pada “kiš” u plasteniku, a ima i najdužu trajnost (3-4 godine, zavisno od vremenskih prilika i napetosti na lukovima). Ako je plastika nedovoljno zategnuta, pa vjetar može s njom “mlatarati”, tada će vrlo brzo popucati. Zato je dobro osim ukopavanja krajeva u zemlju, još dodatno preko plastike zategnuti 5 cm široke “gurtne” koje odozgo sprečavaju jače “napuhavanje” plastike po vjetrovitom vremenu.
Vrtlarstvo bez kemije
Uzgoj u stakleniku
Staklenici su u našim krajevima rjeđa pojava, ali se i oni već ponegdje mogu vidjeti. Najčešće su to samostalne konstrukcije na betonskim temeljima sa staklenom nadgradnjom.
U Australiji je razvijena tzv.”permakultura” koja je nezamisliva bez staklenika prislonjenih na kuću i staju. Ali nama nije potrebno nikakvo posebno znanje o permakulturi, pa da i mi uz južni ili zapadni zid kuće ili staje dodamo “još malo” i sagradimo staklenik. Ovakav staklenik ima dovoljno svjetla i topline za biljke, a zagrije i zid objekta uz koji je prislonjen, pa nam treba mnogo manje energije za zagrijavanje takvih prostorija.
Staklenici mogu imati ugrađene uređaje za grijanje, ali za potrebe domaćinstva dovoljno je oko Božića u staklenik “ugraditi” 40 do 60 cm svježeg stajskog gnoja, vlažne slame ili lišća. Da ne bismo morali zemlju iznositi iz staklenika stajnjak ukopavamo najprije na jednoj polovici, a iskopanu zemlju (debljine 20 cm) prebacimo na drugu polovicu staklenika ili naizmjence svake godine u drugu polovicu gredica ugradimo “grijalicu”. Naravno da će grijanje biti jače ako svake godine u cijeli staklenik ukopamo svježi stajnjak.
Da bismo što bolje iskoristili relativno skupi prostor, u stakleniku postavljamo police na visini od 80 – 100 cm i na njima možemo držati sandučiće u kojima uzgajamo presadnice povrća i cvijeća, a ispod polica na gredicama sijemo mrkvu, peršin, rotkvice…Police mogu biti na klupama koje se kasnije iznose iz staklenika ili se prilikom izrade konstrukcije odmah navare nosači polica na koje se stave daske kad nam je to potrebno. Još je bolje ove nosače napraviti na vijke da se mogu skidati, jer zavareni nosači strše i opasni su prilikom rada u stakleniku, kad više na njima nema polica.
Sad kad smo “napravili” naš staklenik možemo ga i zasijati. Već polovicom siječnja počinjemo sjetvu u stakleniku i to sa vrstama koje brzo rastu i nisu previše osjetljive. Posijat ćemo u sandučiće salatu, rani kelj, zelje, korabicu i cvjetaču, a na gredice ispod polica rotkvice, te posaditi krupniju lučicu za mladi luk. Vodimo računa da nam na gredicama ispod polica ostane mjesta za kasnije “pikiranje” malih biljčica, prije presađivanja na stalno mjesto u vrtu.
Krajem siječnja sijemo u sandučiće rajčicu, papriku a u tresetne lončiće ili u ljuske od jaja krastavce, dinje, lubenice, tikvice i buče. Na ovaj način možemo napraviti preduzgoj niskih mahuna, pa čak i kukuruz šećerac možemo uzgojiti u razrezanoj čašici od jogurta .
I u stakleniku ćemo biljke njegovati, plijeviti, a u toplim danima prozračivati i zalijevati. Staklenik obično ima prozore na krovu koji se mogu otvarati radi zračenja.
Ljeti treba staklenik premazati vapnom ili brašnom razmućenim s vodom, da biljkama napravimo hald, jer na previše visokoj temperturi vegetacija stagnira isto kao i kod preniske temperature. Kiše će postupno isprati ove naše premaze, ali ono što ostane na staklima treba oprati početkom sljedeće jeseni, kada biljkama treba dovesti što više sunca i topline.
Sjenicu stakleniku možemo napraviti tako da uz staklenik posadimo buče, tikve ili krastavce koji će se penjati uz staklenik i svojim vriježama praviti prozračnu hladovinu biljkama u stakleniku. Pri tom pazite da posadite buče čiji plodovi ne mogu doseći preveliku težinu, da vam se ne dogodi ono što se meni dogodilo minulog ljeta. Dobila sam na poklon nekoliko sadnica buča i nisam znala da mogu narasti do orijaške veličine. Nekoliko plodova se zametnulo na krovu staklenika i ja sam ih ostavila neka rastu. One su postajale sve veće i teže i samo smo se pitali kad će staklo popustiti pod težinom buča (vidi sliku). Srećom, one su se “mudro smjestile” dijelom svoje težine na okvire prozora i mirno dočekale jesen kada smo ih posebnim (gotovo vatrogasnim) ljestvama skidali sa staklenika. Dogodine ću uz staklenik saditi krastavce i tikvice za koje pouzdano znam da im plodovi ne prelaze težinu od 2 do 3 kg što i vama savjetujem.