Trap

Naslov: POVRĆE NA ZIMOVANJU

Podnaslov: Umjesto uvoznog ili smrznutog povrća

Berba povrća nagrada je za uloženi trud, i dobra berba predstavlja najveće veselje vrtlaru, koji s ljubavlju i pažnjom njeguje svoje biljke od sjetve i sadnje do berbe. Vrijeme berbe je različito kod raznih vrsta povrća.

Ako smo se tijekom vegetacije pridržavali Sjetvenog kalendara, bilo bi dobro da i berbu obavimo u dane pogodne za odgovarajući dio biljke, jer će se povrće bolje održati uskladišteno. Isto tako je važno i doba dana za pojedine vrste. Ako je po Kalendaru povoljan dan za lisnato povrće, a mi na primjer beremo salatu, tada nije svejedno hoćemo li je ubrati ujutro ili popodne. Lisnato povrće (salata, blitva, špinat, raštika, mladi kelj i zelje, rikula, potočarka, matovilac…) treba brati u ranim jutarnjim satima, dok je još vlažno od rose, jer će tako ubrano najduže ostati svježe. U dane povoljne za korijen vadimo iz zemlje korjenasto povrće, ali u poslijepodnevnim i predvečernjim satima. U to vrijeme energija u prirodi se spušta i odlazi u zemlju, pa su tada ubrani podzemni dijelovi biljaka najkvalitetniji i najbolje se čuvaju u skladištu.

Ove preporuke nisu toliko značajne ako beremo povrće za dnevne potrebe. Tada je nabolje ubrati povrće neposredno prije pripremanja. No, kada u jesen beremo povrće kako bi se sačuvalo za zimsku potrošnju, tada je važno voditi računa o navedenim preporukama.

Mnoge vrste lisnatog povrća mogu prezimiti u vrtu, pa ih čak možemo brati ispod snijega, ako snježni pokrivač nije predebeo. Ovo se posebno odnosi na kelj pupčar, neke vrste kelja, raštiku, zimsku salatu, matovilac i poriluk. Još je bolje ako ih tijekom zime pokrijemo laganim koprenama (komercijalni nazivi agril i lutrasil) protiv smrzavanja ili napravimo nadzemne tunele od pruća i plastike (Od ljeskovih prutova savijemo lukove preko gredice na udaljenosti 1,5 do 2 m i preko lukova nateknemo plastičnu foliju za plastenike. Umjesto lukova od granja mogu biti lukovi od betonskog željeza ili od debljih okiten cijevi. To su niski tuneli i u njih se ne može ulaziti nego se po potrebi za lijepog vremena otkrivaju tako da se maknu cigle, crepovi ili trupci kojima se pričvrsti plastična folija da je vjetar ne odnese.). “Zrele” glavice kelja i zelja treba izvaditi s korijenom i spremiti u ostavu ili podrum, jer su mnogo osjetljivije na niske temperature od nezrelih mekanih glavica, koje mogu prezimiti na otvorenom, osim kod izuzetno niskih temperatura (više uzastopnih dana ispod minus 12 stupnjeva bez snježnog pokrivača).

Neke vrste korjenastog povrća mogu prezimiti u vrtu (peršin, pastrnjak), ali ih tada ostavljamo “na milost i nemilost” miševima i voluharicama. Zato je bolje svo korijenasto povrće povaditi u jesen prije smrzavanja zemlje, i svo zdravo i neoštećeno korijenje spremiti u trap ili u podrum u sanduke s navlaženim pijeskom, ili za kraće vrijeme (do mjesec dana) u plastične otvorene vreće, ili u plastične tkane vreće za žitarice. Treba voditi računa da vreće budu namijenjene za čuvanje hrane: za kiseljenje kupusa ili za žitarice. Ne smiju biti obične vreće za smeće ili od mineralnog gnojiva.

Kako napraviti trap

U trapu povrće sačuva svježinu i većinu hranidbene vrijednosti sve do proljeća. U trap možemo spremiti: mrkvu, peršin, celer, pastrnjak, ciklu, daikon, čičak, žutu i bijelu repu, krumpir, čičoku. Svo povrće koje spremamo u trap mora biti suho, neoštećeno i bez lišća (slika 1).

Trap radimo na travnjaku u dvorištu, i to na malo povišenom dijelu dvorišta. Trap se radi po suhom vremenu krajem listopada ili početkom studenoga.

Najprije na tlo položimo suhu slamu u debljini 20 cm (slika 2). Površina koju prekrivamo zavisi od količine povrća koju ćemo utrapiti. Možemo trapiti svaku vrstu zasebno, ali je najpraktičnije sve izmiješati u isti trap, jer kada tijekom zime trebamo povrće, tada otvorimo trap samo na jednom mjestu i izvadimo koliko nam treba raznih vrsta povrća.

Na slamu slažemo korijenasto povrće u obliku stošca (slika 3), ako imamo više povrća trap može biti i u obliku izduljenog stošca. Jako je važno iz sredine trapa provesti cijev za zrak (što se najčešće koristi kao cijev, koliki promjer ako postoji opasnost od miša) ako se radi o velikoj količini povrća. Ta cijev se mora zatvoriti slamom kada je jako hladno, a samo mrežicom (da ne ulaze miševi) kada je temperatura iznad nule. To može biti obična plastična cijev za odvod vode promjera 5 do 10 cm.

Kada smo složili sve što namjeravamo utrapiti, oko stošca treba ostati oko 20 cm zemlje pokrivene slamom (slika 4). Tada cijeli kup obložimo dodatnom suhom slamom u debljini 20 – 30 cm (slika 5).

Nakon što je svo povrće dobro pokriveno, slamu počinjemo zatrpavati zemljom. To radimo tako da na udaljenosti od 20 cm uz dno prekriveno slamom kopamo jarak iz kojeg “štihamo” zemlju i slažemo naokolo “kupa pod slamom”. Pri tom se “štihovi” moraju dijelom preklapati, kao crijepovi na krovu. Svaki red zemlje treba nagaziti (slika 6). Krenemo odozdo i tako radimo sve do vrha, i na vrh dodamo još dosta zemlje (slika 7) kako bi se kiša lagano slijevala u jarak bez mogućnosti prokišnjavanja do povrća. Na taj način naše povrće ostaje izdignuto u trapu na malom ”otočiću” (slika 8), oko kojeg je jarak koji smo iskopali kako bismo uzeli zemlju s kojom smo ”obukli” naše povrće pod slamom.

Kada i kako vadimo povrće iz trapa

Kada trap otvaramo dok je još jako hladno, najbolje ga je otkopati na južnoj strani, uzeti raznog povrća koliko nam treba za dva do tri tjedna, i ponovo vratiti slamu i zemlju, te zatvoriti trap. To se može raditi samo ako je temperatura iznad nule i zemlja malo odmrznuta. Kasnije otvaramo trap i na ostalim stranama i svaki put izvadimo povrće za kraće vrijeme, a tijekom ožujka do kraja raskopamo trap i pokupimo ostatke povrća. S dolaskom toplog vremena povrće u trapu počne trunuti, i zato duže od ožujka ne smije ostati u trapu. Trap nije dobro pokrivati kukuruzovinom ili slamom, jer se ispod takve zaštite miševi rado zavuku u trap.

Čuvanje u plasteniku

Ako imamo plastenike, jedan dio povrća možemo „presaditi” na gredice u plasteniku i to tako da napravimo jarak i gusto u nekoliko redova koso položimo povrće s dva tri središnja lista (mrkva, peršin, celer, pastrnjak, daikon, cikla, repa) i zatrpamo zemljom koju smo otkopali tako da samo lišće viri van. Zemlja ne smije biti previše mokra, ali niti previše suha. Najbolja je umjerena vlažnost.

Veće količine povrća možemo spremiti u mrežaste vreće za krumpir i na površini gredice u plasteniku zatrpati suhom zemljom, koju dovezemo s njive. Ovo vrijedi ako nije previše hladna zima. Za hladnijih dana ( a pogotovo noći) ovakav „trap” treba dodatno zaštiti višeslojnom agril folijom ili nekom starom dekom i sl. Za sunčanih dana ovu zaštitu treba skidati i provjetravati plastenik..

Ovo se odnosi na obične plastenike, koji nemaju nikakav sustav grijanja osim prirodnog.

Na mom eko-imanju „Zrno” na ovaj način spremamo čičak, čičoku, pastrnjak i dio žute i bijele repe koji nisu previše osjetljivi na niske temperature. Isto tako spremamo povrće koje se još prerađuje tijekom zime (svi sastojci za „zrnetu”, cikla za preradu u „ciklu s hrenom”, daikon, čičoka i repe za kiseljenje), dok za svježu potrošnju ukapamo na gredice s malo lišća, pa za svakodnevnu potrošnju uvijek ima i zelenog lišća koje dalje raste u plasteniku, iako je povrće gusto jedno do drugoga u zemlji.

Plodovito povrće se teško čuva neprerađeno (osim tikava, cukina i buća – bundeva, turkinja). Grašak možemo sušiti ili sterilizirati u staklenkama. Isto vrijedi i za mahune. Krastavce možemo kiseliti s octom, ili još bolje na prirodan način kao zelje. Za ovaj drugi način bolje je krastavce narezati u ploškice. Odlični su u miješanoj salati s mrkvom, korabicom i žutom repom. Od rajčice ćemo skuhati sok ili pire, a paprika je odlična punjena sa zeljem i ukiseljena bez octa.

Ako imamo veću količinu korjenastog povrća koje nije prikladno za trapljenje zbog oštećenja, treba ga odmah očistiti, oprati i naribati na rezance, pa osušiti ili ukiseliti, a od mrkve, peršina, pastrnjaka i celera možemo napraviti domaću “vegetu” tako da sitno samljevenom povrću dodamo 10% morske soli, dobro izmiješamo i napunimo staklenke.

Luk, češnjak i krumpir će se mnogo duže održati bez klijanja ako smo ih sadili, njegovali i brali u dane za korijen po Sjetvenom kalendaru. Luk je najbolje splesti u vijence, ili ga staviti u manje mrežaste vreće i objesiti na zračno i suho mjesto. Krumpir, ako nije u trapu, treba svaki tjedan promiješati, jer se na taj način usporava izbijanje klica.

Smrzavanje je najlošiji oblik čuvanja hrane, jer duže uskladištena u zamrzivaču, hrana gubi vitalnu energiju koja je potrebna našem organizmu radi imuniteta. A upravo zbog te vitalne energije biljke uzgajamo bez upotrebe mineralnih gnojiva i pesticida. Smrzavajte samo u iznimnim slučajevima i na kraće vrijeme. Svi ostali oblici čuvanja su bolji od smrzavanja, gledano s aspekta očuvanja vitalne energije u hrani.

BRAVO ZLATA!

VOLI TE CHICHI